Stručni rad Centra

Rad Centra za pružanje besplatne pravne pomoći koji je pripremljen da se objavi u Zbornik radova za „Kopaoničku školu prirodnog prava“, koja će se održati na Kopaoniku u vremenu od 12.12.2010. godine do 17.12.2010. godine. Rad će također biti izložen na V Savjetovanju iz građanskog prava u organizaciji Udruženja sudija Republike Srpske, a koje će se održati na Jahorini u periodu od 20.10.2010. godine do 23.10.2010. godine.

BESPLATNA PRAVNA POMOĆ U REPUBLICI SRPSKOJ
Banja Luka, septembar 2010.
I. UVOD

Jedno od osnovnih načela Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda je načelo zaštite pristupa pravdi, koje između ostalog podrazumijeva ravnopravnost svih građana u mogućnosti pristupa zaštiti svojih prava u svim postupcima, bez obzira na njihove imovinske mogućnosti.

Pravo na pristup sudu – ali i pravo na pristup drugim tijelima i institucijama pravosudnog sistema (access to justice, pravo na pristup pravosuđu) smatra se jednim od najvažnijih aspekata ljudskog prava na pravično (pošteno, fair) suđenje – koje je regulisano čl.6. Evropske konvencije o zaštititi ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Kao što se naglašava u više konvencija, pravo na pristup sudu za sve slojeve stanovništva, bez obzira na imovinske i druge lične prilike i svojstva osnova je svakog demokratskog društva.

Uspostavljanje sistema pružanja pravne pomoći za slojeve stanovništva koji nisu u mogućnosti ekonomski snositi troškove vođenja postupaka, određeno je kao jedan o temeljnih preduslova za ostvarenje prava na pristup pravosuđu, a time i poštovanja Evropske konvencije. Takav sistem pružanja pravne pomoći u sebi obuhvata ne samo pravo na pomoć u snošenju ekonomskih posljedica pravnog zastupanja u raznim vrstama sudskih i drugih postupaka, već i pravo na primjerenu informaciju i pravni savjet.

Pravna pomoć obuhvata ne samo slučajeve u kojima su sudionici u postupku potpuno onemogućeni u plaćanju troškova postupka, već i one slučajeve u kojima je osoba u mogućnosti djelomično predujmiti ili snositi te troškove, ali ne i sve izdatke koji nastaju u toku ostvarenja pravne zaštite. U takvim slučajevima oslobađanje od troškova ili pružanje pravne pomoći bez naplate odnosi se na onaj dio preko kojega osoba ne bi mogla snositi troškove bez znatnijih teškoća. Javno učešće u pravnom sistemu se obično označava kao dostupnost pravde. Ograničenja javnog učešća sastoje se od različitih prepreka koje uključuju visoke sudske takse, zamršena pravna pravila i postupke za ostvarivanje prava i slično. Ove prepreke mogu biti prevladane na različite načine, uključujući pojednostavljivanje određenih pravnih oblasti, razvijanje prakse sudova koja je više orijentisana prema korisnicima, ohrabrivanje alternativnih načina za rješavanje sporova, unapređivanje pravne pismenosti i podizanje svesti o pravima. Pored toga, efikasan pristup pravdi, posebno u evropskom kontekstu, često zahtjeva profesionalnu pravnu pomoć koja je po pravilu nedostupna siromašnim slojevima stanovništva.

Jednak pristup sudskoj zaštiti za sve, nije samo pitanje obezbeđivanja ljudskih prava, posebno procesnih prava pred sudovima, već je takođe i sredstvo za smanjivanje siromaštva.

II. BESPLATNA PRAVNA POMOĆ U REPUBLICI SRPSKOJ

Mnoge zemlje "eksperimentišu" ili isprobavaju različite modele pružanja pravne pomoći. Postoje uspješni pilot projekti u Litvaniji i Bugarskoj. Poljska i Češka Republika prihvatile su od Ujedinjenog Kraljevstva instituciju Biroa za savetovanje građana (CAB) gde bivši ili aktivni advokati pružaju siromašnim građanima besplatne pravne informacije i osnovne savjete. Biro za savjetovanje građana služi u Velikoj Britaniji kako za zadovoljavanje osnovnih pravnih potreba, tako i kao «filter» predmeta za advokate.

Na taj način, samo komplikovane predmete rade advokati. U izvjesnom smislu, svako je zadovoljan, jer građani dobijaju mnoštvo potrebnih informacija ili savjeta, advokati dobijaju u rad samo ozbiljne predmete i štede vreme, a sudovi dobijaju ukupno manji broj predmeta.

Na žalost primjena ovog modela nije bila moguća u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj (RS). Veliki izazov u ovoj oblasti je pronaći cjelovit sistem koji obezbjeđuje minimum jednakosti pred zakonom za sve građane BiH odnosno RS, dok je istovremeno fleksibilan i zadovoljava različite lokalne potrebe i zahtjeve, te održiv u okviru postojećih budžetskih ograničenja za sektor pravde. Ne postoji jedinstven model najbolje međunarodne prakse koja se odnosi na besplatnu pravnu pomoć a koji bi se mogao direktno primijeniti u Republici Srpskoj.

U Republici Srpskoj djeluju opštinske pravne pomoći. Naime, radi se o kancelarijama koje su po pravilu organizovane u okviru Odjeljenja za Opštu upravu opština ili gradova, a koje se bave sastavljanjem podnesaka (tužbe, prijedlozi, žalbe, prigovori, razne predstavke, zahtjevi, sastavljanje raznih vrsta ugovora i drugih isprava, osim ugovora koji se odnose na nekretnine) i pružanjem usmenih pravnih savjeta, ali ne i zastupanjem na sudu.

Proces donošenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u RS

Sve takozvane "stare" države-članice EU imaju odgovarajuće propise o pružanju pravne pomoći najsiromašnijim licima u krivičnim i građanskim predmetima. Štaviše, EU je usvojila Direktivu o dostupnosti sudske zaštite u prekograničnim građanskim sporovima.

Imajući u vidu da se pravila iz člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, moraju regulisati domaćim zakonom, te uzimajući u obzir da se veliki broj građana Republike Srpske nalazi u teškoj materijalnoj situaciji i da nisu u mogućnosti da zaštitu svojih prava ostvare u postupcima koji se vode pred sudovima, na prijedlog Vlade odnosno Ministra pravde, Narodna skupština Republike Srpske je donijela Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći („Službenom glasniku Republike Srpske“, broj 120/08). Na taj način ispunjene su obaveze Republike Srpske, ne samo prema građanima, već i prema obavezama koje Republika Srpska ima u primjeni Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a koja je ugrađena u pravni sistem Republike Srpske.

Pored toga, zakon podržava preporuke Savjeta ministara Evropske unije, koji su postavili nivoe pružanja pravne pomoći, a oni počinju od osnovnog, kao što je davanje pravnih savjeta, do najvišeg nivoa kao što je zastupanje na sudovima.

U skladu sa navedenim zakonom osnovan je Centar za pružanje besplatne pravne pomoći (u daljem tekstu: Centar), koji ima status Republičke upravne organizacije a organizaciono se nalazi u sastavu Ministarstva pravde čije je sjedište u Banja Luci.

U cilju približavanja korisnicima pravne pomoći, kao i efikasnog obavljanja poslova, pored sjedišta u Banjoj Luci, Centar ima i kancelarije u sjedištima Okružnih sudova Republike Srpske i to: Banja Luka, Istočno Sarajevo, Trebinje, Bijeljina i Doboj.

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (u daljem tekstu Zakon) primjenjuje se od 01.07.2009. godine i njime se propisuju osnovi prava i načela za ostvarivanje besplatne pravne pomoći, kao i oblici ostvarivanja pravne pomoći, korisnici pravne pomoći, uslovi i način njihovog ostvarivanja, subjekti za pružanje pravne pomoći, nadzor i upravljanje sistemom pravne pomoći i finansiranje kao i kontrola pravne pomoći.

Centar pruža besplatnu pravnu pomoć zastupanja u postupcima pred sudovima u Republici Srpskoj, fizičkim licima, koja:

  • primaju socijalnu pomoć;
  • su nezaposlena, bez drugih redovnih primanja ili prihoda;
  • su lošeg imovnog stanja;
  • su korisnici prava na starosnu i invalidsku penziju;
  • su sa oduzetom poslovnom sposobnošću i duševno oboljela lica smještena u zdravstvene ustanove;
  • su maloljetna i bez roditeljskog staranja;
  • kojima je prije kratkog vremena u drugom predmetu utvrđeno pravo na dodjelu pravne pomoći pod uslovom da svi prihodi njegovog porodičnog domaćinstva ne prelaze iznos od 750,00 KM u periodu od 6 mjeseci prije podnošenja zahtjeva.

Pravna pomoć se, prema Zakonu ostvaruje kao pravo na: a) opšte informacije o pravima i obavezama,

b) pravni savjet i pomoć u popunjavanju obrazaca,

v) pravnu pomoć u sastavljanju svih vrsta pismena,

g) zastupanje na sudu,

đ) sačinjavanje apelacija i

e) pravnu pomoć u postupcima mirnog rješavanja spora (medijacija).

O pravu na opšte informacije o pravima i obavezama, pravne savjete i pomoć u popunjavanju obrazaca imaju sva lica bez obzira na imovno stanje.

Besplatna pravna pomoć zastupanja na sudu pruža se korisnicima pravne pomoći u kojima se ostvaruju i štite njihova prava i na zakonu zasnovani interesi, i to u slijedećim postupcima: parnični postupak, prekršajni postupak, vanparnični postupak, izvršni postupak i upravni spor.

Korisnik pravne pomoći je svako fizičko lice kome se pruža pravna pomoć u skladu s kriterijumima utvrđenim ovim zakonom, a odnosi se na državljane Republike Srpske i građane Republike Srpske kao i druga fizička lica koja se nalaze na teritoriji Republike Srpske, a koja se identifikuju kao ugrožene kategorije i fizička lica koja se nalaze na teritoriji Republike Srpske pod međunarodnom zaštitom u skladu s međunarodnim standardom, a naročito izbjeglice, lica pod privremenim prihvatom, žrtve trgovine ljudima, a koja nisu u stanju podmiriti troškove zastupanja.

Posebno ističemo da pravo na pravnu pomoć ima svako lice bez obzira na njegovo nacionalno, odnosno etničko porijeklo, rasu, boju kože, jezik, vjersko ili političko uvjerenje, pol, polni identitet, seksualnu opredijeljenost, zdravstveno stanje, invaliditet, državljanstvo, prebivalište ili drugo lično svojstvo.

Fizičko lice stiče status korisnika pravne pomoći ako ispunjava finansijski kriterijum, kriterijum očigledne osnovanosti i kriterijum obaveznosti po drugim zakonima i međunarodnim konvencijama.

Zahtjev za ostvarivanje prava na pravnu pomoć podnosi se Centru na propisanom obrascu uz priložene dokaze o ispunjavanju uslova za pravnu pomoć. Podnosilac zahtjeva odgovara za tačnost datih podataka.

O pravu na pravnu pomoć odlučuje Centar rješenjem bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Rješenje o odobrenoj pravnoj pomoći važi do pravosnažno okončanog postupka. Smatramo da bi Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći trebalo dopuniti u pogledu da se za postupke po vanrednim pravnim lijekovima na zahtjev korisnika pravne pomoći donosi posebno rješenje, iz razloga što ima potrebe a i zahtjeva korisnika pravne pomoći da ih Centar zastupa i u postupcima koji se vode po vanrednim pravnim lijekovima a po sadašnjem zakonskom rješenju Centar nema ovlaštenje da korisnike pravne pomoći zastupa u postupcima po vanrednim pravnim lijekovima, sem sačinjavanja apelacija koje su navedene u Zakonu kao jedan od oblika ostvarivanja pravne pomoći.

Pravna pomoć neće se odobriti podnosiocu zahtjeva ako:

  • se iz samog zahtjeva dokaza i činjenica na kojima se zasniva zahtjev očigledno može zaključiti da je takav zahtjev neosnovan,
  • je riječ o neopravdanom vođenju postupka,
  • je riječ o zloupotrebi prava na pravnu pomoć.
  • Smatra se da je u pitanju neopravdano vođenje postupka kada je podnosilac zahtjeva u očiglednom nesrazmjeru sa stvarnim izgledom na uspjeh, kao i kada želi da vodi postupak radi postizanja svrhe koja je suprotna nečelima poštenja i morala, a da je riječ o zloupotrebi prava na pravnu pomoć ako je podnosilac zahtjeva dao netačne podatke o ispunjavanju kriterijuma predviđenih Zakonom.

Pravo zastupanja u sudskim postupcima imaju zaposleni u Centru pod sljedećim uslovima:

  • da su diplomirani pravnici
  • da imaju položen pravosudni ispit
  • da imaju najmanje dvije godine radnog iskustva na pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita.

S obzirom da su sudovi u Republici Srpskoj u predmetima u kojima su zaposleni Centra zastupali korisnike pravne pomoći odbijali da primjene tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, kod obračuna troškova postupka, pa je Centar u skladu sa članom 29. stav 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći sačinio nacrt Uredbe o jedinstvenoj tarifi za pružanje besplatne pravne pomoći, koju treba da na prijedlog Ministarstva pravde Republike Srpske da donese Vlada Republike Srpske, iz razloga što će Centar po okončanju postupka koji se vodi pred Okružnim i Osnovim sudom tražiti da se dosude troškovi postupka za pružene usluge od stranke koja nije uspjela u sporu a koji će predstavljati prihod budžeta Republike Srpske.

Ostvarivanje prava na pravnu pomoć ne odnosi se na:

  • postupke pred okružnim privrednim sudovima i postupak registracije privrednih društava,
  • postupak registracije preduzetničke djelatnosti,
  • postupak registracije udruženja građana ili fondacije,
  • postupke pred nadležnim poreskim organima,
  • postupke pribavljanja urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole, kao i druge pravne radnje u vezi sa građenjem i sastavljanje privatnih isprava i ugovora.

Izuzetno, u opravdanim slučajevima, kada to nalažu interesi pravičnosti, nadležni organ može odobriti pružanje pravne pomoći i u slučajevima koji se vode pred okružnim privrednim sudovima i u postupku registracije privrednih društava.

Iz razloga ekonomičnosti i cjelovitog pružanja pravne pomoći, Centar je pripremio i dostavio Ministarstvu pravde Nacrt zakona o dopuni zakona u krivičnom postupku i Nacrt zakona o izmjenama zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, na dalju zakonsku proceduru.

Naime, Zakonom o krivičnom postupku predviđeno je da krivični postupak u dijelu kojim se pravo na odbranu obezbjeđuje postavljanjem branioca zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog ili optuženog, kao i zastupanje oštećenog u krivičnom postupku, imaju advokati članovi Advokatske komore Republike Srpske, zbog čega se u navedenim nacrtima zakona predlaže da pored advokata u krivičnom postupku pravo na zastupanje imaju i zaposleni u Centru.

III. ZAKLjUČAK

Ključni faktori u povećavanju jednakog pristupa pravdi uključuju podizanje nivoa svijesti u javnosti o tome na koji način bi sektor pravde trebao funkcionisati te kako se može i kako bi se isti ostvario. Pomanjkanje opsežnog sistema pravne pomoći za krivične i građanske slučajeve mora se unaprijediti kako bi se obezbjedilo da ekonomski status ne sputava sposobnost pojedinaca da traže svoja prava pred zakonom.

Građani i nevladine organizacije sve više zahtijevaju veću transparentnost i efikasnost od institucija sektora pravde. Kompleksna organizacija upravljanja u zemlji, u kombinaciji sa konstantno prisutnim fiskalnim ograničenjima, čini sistem podložnim nejednakostima. Loši opšti ekonomski uslovi takođe prijete ugrožavanju sposobnost pojedinaca i pravnih lica da obezbjede da se njihova građanska i institucionalna prava zakonski ostvaruju pred institucijama u Republici Srpskoj.

Pravo na pristup pravosuđu (access to justice) jedno je od osnovnih ljudskih prava. Ostvarivanje toga prava umnogome ovisi o dostupnosti pravne pomoći svim građanima bez obzira na njihov socijalno-ekonomski status. Stoga je postojanje efikasnog sistema besplatne pravne pomoći u svakoj zemlji jedan od temeljnih garancija ostvarivanja ljudskih prava u svakodnevnom životu.

U Republici Srpskoj otvaranjem Centra za pružanje besplatne pravne pomoći pravda je postala „bliža“ i onim kojima se do tada činila nedostižnom, a to su socijalno ugrožene kategorije stanovništva.

Dana 01.07.2010.godine Centar je „obilježio“ prvu godišnjicu od svog osnovanja i rada, pa se sa sigurnošću može konstatovati s obzirom da je pravna pomoć pružena u 3.432 slučaja, da je Centar ispunio one zadatke zbog kojih je i osnovan, te nema sumnje da će i ubuduće, a nadamo se i u još većem obimu i kvalitetnije, pružati korisnicima Centra, besplatnu pravnu pomoć pogotovo ako se realizuju prijedlozi Centra a koji se odnose na:

Donošenje zakona o dopuni Zakon o krivičnom postupku i Zakona o izmjenama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, kako bi se zaposlenim u Centru omogućilo da zastupaju korisnike besplatne pravne pomoći u krivičniom predmetima

Donošenje zakona o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, kako bi se omogućilo da zaposleni Centra zastupaju korisnike besplatne šravne pomoći i nakon pravosnažno okončanog sudskog postupka.

Realizacijom ovih prijedloga, Centar će kao uslužni servis proširiti djelokrug svog rada, a samim tim doprinijeti realizaciji čl.6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te obezbijediti zaštitu prava svih građana bez obzira na njihov socijalno-ekonomski status.

TOP